Tužna je vrba svila grane
u ledenoj r’jeci ih umiva.
U goloj krošnji grakću vrane
dok ona san svoj zimski sniva.
Zima svoj b’jeli kaput sprema
spušta lako pahulje prve
a vrba oči sklapa, drijema
dok vrane traže po njoj crve.
I druge ptice zaklon traže:
Vrabac, sjenica, čavka i ćuk
i svaka od njih dobro važe,
skrit se u toplo gdje vlada muk.
Obalu hladnu smrzava led,
inje blješti naokolo svud’,
pogled vrluda u nedogled
opaža zimske naravi ćud.
Uz vrbu se sva stabla svila
i stari hrast i breza b’jela
teretom teškim iskrivila
snažna bukva i nježna jela.
Mećava vije svom silinom
dok vrba žalosna sniva san
i svi drhteći hladnom zimom
čekaju prvi proljetni dan.
copyright (C) autor : Đurđica Brčić
21/12/2022 at 4:36 am Permalink
Nadahnut zimski pejzaž! 🙂
22/12/2022 at 8:57 pm Permalink
Slikoviti stihovi. Lijepo.
22/12/2022 at 10:34 pm Permalink
Marija, Koko, hvala na komentarima. Neka su vam sretni blagdani.