Da ništa drugo, osim Barbare, nije napisao, zvali bismo ga pjesnikom. Pjesmu je Slamnig predstavio kao večernju ćakulu barba Nike. Ćakula barba Niko jedne dokone večeri, prisjeća se broda Barbare kojim je bio i tamo gdje nitko drugi nije bio. Mogu nas zbuniti prvi stihovi. Mogli bismo misliti da Slamnig priča o ženi, čvrstoj, rasnoj, mediteranskoj ženi koja je u stanju pokrenuti silne valove osjećaja u čovjeku.

                       .

 

Večernja ćakula barba Nike

                       .

Barbara bješe bijela boka

Barbara bješe čvrsta, široka

Barbara bješe naša dika

Barbara, Barbara, lijepa ko slika.

                    .

Kad si je vidio, gospe draga,

kako je stasita sprijeda i straga,

srce se strese ko val na žalu

ko štandarac lagan na maestralu.

                     .

Tek u trećoj strofi doznajemo da se tu radi o brodu, onakvom kakav se rijetko rađa, a opet, moglo bi se raditi i o ženi koju pjesnik uspoređuje s brodom. Bilo kako bilo, Slamnig voli svoj brod onako kako se žena voli. Voli što mu je prova staroga kova, a krma što sitno se drma, voli spretnost svoje lađe, sjeća se njezinih boja.

                        .

To je lađa što rijetko se rađa

to je prova staroga kova,

to je krma što sitno se drma

kad vješto promiče između molova

ko mlada krčmarica između stolova

(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara

Modro, i bijelo i crno farbana!)

                        .

Zatim dolazi neizbježno pitanje starog morskog vuka. Postoje li još brodovi i ljudi koji bi se znali tuči s neverama kada se brod nađe u pogibelji, kada  se bude molitve zaštitniku svih mornara, svetome Nikoli. Sjeća se Niko situacija iz kojih ga je samo sreća spasila, trenutaka u kojima su se spajale munje i sike prijeteći da brod odvuku na dno razbjesnjelog mora.

                             .

Je l’ danas u brodova takav stas,

ima l’ još ljudi poput nas,

ima l’ još mora, ima l’ zemalja,

ima l’ još vina, koje valja?

                        .

U kakvim olujama imadoh sreću!

Na kakvim sam munjama palio svijeću!

Koliko puta rekoh na siki:

“Kupit ću sviću svetom Niki

ako se spasimo Barbara i ja,

e tutti quanti in compagnia.

                          .

Sjeća se barba Niko svojih putovanja, svih neobičnih mora, i sanjarenja o dobroj spizi koju su mornari imali zahvaljujući samo mužnji morskih krava i žutilu mora. A Barbara ih je vodila kroz sve te avanture, uvijek spora ko kornjača, spora ko kobra, sigurna da svoje ljude nosi u dobrom smjeru.

                        .

Kakvo sve more vidjeh daleko!

Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,

morske smo krave muzli jutrom,

uvečer – bijeli kruh sa putrom.

                      .

A žuto more žuto ko limun!

Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,

svojeglava Barbara, Barbara dobra,

spora ko kornjača, spora ko kobra,

nijedan brod nije joj rod!

                                      .

I u tu svrhu treba nazdraviti. Još jedno putovanje čeka Barbaru.

                                   .

More je tamnocrvene boje,

stari mornari na palubi stoje.

“Parone, dobar odabraste pravac,

more je gusti stari plavac.”

                              .

“Još jedan kablić nek prođe kroz stroj

provjere radi” – nalog je moj.

“Barbaro brodi, more nam godi,

nijedna stvar nije ti par.”

                      .

Nije važna boja mora. Važno je putovanje. Jer je i brodolom sladak na tom moru, kako je rekao stari talijanski romantičarski pjesnik Giacomo Leopardi „e il naufragar m’è dolce in questo mar“.

                     .

I tako Barbara sve dalja i dalja,

crvenim morem se pospano valja

e il naufragar m’è dolce in questo mar.

                           .

Tim stihom „e il naufragar m’è dolce in questo mar“ Slamnig i u ovoj pjesmi potvrđuje intertekstualnost svoje poezije. On obilato koristi  poznavanje  stare hrvatske i europske lirike, pa često u svojim pjesmama prepisuje poneki stih nekog poznatog pjesnika. Zove tu osobinu književnim pamćenjem koje je kod njega vrlo opsežno. Kritičari ga opisuju kao učenog pjesnika. Ali taj poeta doctus se igra, kako je to vidljivo i iz ove pjesme. Igra se dvoznačnošću (žena- brod)  dosjetkama( morske smo krave muzli jutrom), paradoksom (spora ko kornjača, spora ko kobra, svojeglava, dobra) poigrava se riječima na stilskoj i jezičnoj razini, anakreontski veliča ljepotu života unatoč nedaćama koje on donosi. Važan element pjesme je ritam. U ovoj pjesmi ga najbolje možemo osjetiti ako poslušamo kako ju je izveo pjevač Zvonko Spišić.

https://www.youtube.com/watch?v=CgmBvJgd6FU

Čini se da je ritam pjesme brz, živ, ujednačen, iako su stihovi nejednake duljine, a i strofni oblici su nejednaki, što sve skupa ne utječe na ritmičnost pjesme. Da Ivan Slamnig ništa, osim Barbare, nije napisao, zvali bismo ga pjesnikom.