Jesenji su vjetrovi ogolili joj dušu
Biserne kapi na zemlju su pale
I dalje ju svlače, oko nje pušu
Kidajući krpice što su preostale.
+
Svija se nijemo prema zemlji, tužna
Golo joj tijelo sada inje boji,
Gleda se u vodi misleć’ da je ružna
Od davnina u njoj tuga postoji.
+
O njezinoj tuzi još pričaju ljudi
O zaljubljenom paru ispod njenih grana.
Ljubav brzo prođe, nikoga ne čudi
Al’ u srcu vrbe ostala je rana.
+
Urezano srce u njezinoj grani-
Dva imena stoje tu odveć dugo
Jedno drugom tada srce bolno rani
A ti si se ugnijezdila u njene krošnje,
Tugo.
06/03/2023 at 9:12 pm Permalink
Lijep opis tužne vrbe Suzana. ” Svija se nijemo prema zemlji, tužna
Golo joj tijelo sada inje boji,”….
I mene privlače i Vrbe i Breze i Lipe. Imaju na sebi “ono nešto” o čemu možeš uvijek pisati. L. P.
08/03/2023 at 10:32 am Permalink
Urezano srce u njezinoj grani-
Dva imena stoje tu odveć dugo
Jedno drugom tada srce bolno rani
A ti si se ugnijezdila u njene krošnje,
Tugo.
Pozdrav Suzana!
08/03/2023 at 10:51 am Permalink
Superiška. Vrlo tužna pjesma. 🙂
08/03/2023 at 11:03 am Permalink
Pjesma u kojoj se iznosi i razlog vrbina imena. Kao da je sama živjela ljubav koju je izgubila. 🙂
08/03/2023 at 11:09 am Permalink
Vrlo lijepa pjesma posvećena žalosti vrbe. Ona je simbol izgubljene ljubavi. 🙂
11/03/2023 at 10:20 am Permalink
Očarani, zahvaljujem se od srca na psžnji i vašim komentarima 🌹♥️🌹♥️