Nebo je preteško pred očima mojim

Stišću me dani poput stege olovne

Umorna sam, tugo, a stati se bojim

I misli mi teku poput rijeke plovne.

Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači

Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi

Pokušavam  svoj kutak sreće naći

Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi.

                          .

Umorna sam, tugo, sve teži su koraci

Jesen je u meni, ogoljele su grane

Obraz hladan pružam ka sunčevoj zraci

Čim u ranu zoru kraj prozora zastane.

                            .

Umorna sam, tugo, a ti si uz mene

Idi svojim putem, ne želim te više

Pratiš me kroz život poput crne sjene

Daj mi duši sunca umjesto hladne kiše!