Purpurom se diči nebo poslije kiše

I smiješi se suncu što zalasku hiti

A na drugoj strani duga po njem’ riše

I prepliće boje pa ga njima kiti.

                       .

Koje sve ljepote na uvid nam daje

To beskrajno nebo što se nad nas svilo,

Tko li za ljepotu tu nebesku haje,

Tko će sutra reći: „Prelijepo je bilo“?

                      .

Je li ljepša duga poslije ljetne kiše

Il’ purpurna večer, tko li će ga znati?

I jedna i druga ljepotama diše

I jedna i druga grle nas k’o mati.

                     .

Zapadom je Sunce zašlo brzo, krišom

Zaplašeno svime hitro se je skrilo,

Žedne svoje zrake napilo je kišom

Da bi negdje noćas snom dubokim snilo.