Na vjeri svoga dana žive,

svaki ima svoju težinu,

21 gram duha ili materije,

koji je koji, na njima je da kažu.

                 .

Mojim mladim očima,

njihov se život činio sivim,

a sada u njihovim očima,

čujem sebe kako molim.

Nadam se da naši životi,

vide se u istoj boji.

Da ratove osudimo

od kojih sada patimo.

I pokažemo dokle su stigli, o Bože,

21 gram duha ili materije.

                 .

Stojim potišten, ne za svoju sudbinu,

niti zbog njihove nagle

promjene težine,

već zbog istine iza tužnih očiju,

jer su bili, završili i umrli,

a sada im se pridružuju duše ostale,

odnosno 21 gram duha ili materije.

                     .

I tako, danas nas ovdje oplakuju.

Njihova patnja je gotova,

naša je još uvijek na putu.

Oni poznaju samo teškoće,

bol i gubitak je njihov posjed jedini,

i mali križić bijeli,

da ne zaborave se vriskovi,

dok se okupljaju…

21 gram duha ili materije…