07 studenoga 2023
Autor: Aljoša
Kategorija: Socijalna
Tankim svjetlom obasjan sobičak
na rubu jednog usnulog grada.
Tuga se hvata za svijet k’o čičak
k’o crna sjena srcem se krada.
.
Kad Smrt kosi tamo gdje su bosi
i jača svakim zamahom košnje
tad čovjek ime prosjaka nosi
i živi od milosti i prošnje.
.
Kako prispjeti u plavu zoru
i pronaći nagovještaj Sunca
kad tmurne misli po čelu oru
a nada izigrava bjegunca.
.
Tankim svjetlom obasjana pjesma
u tišini neutješno ječi
jer tuga je nepresušna česma
a plač majke je bol bez riječi.
07/11/2023 at 4:57 pm Permalink
Bol majke, može li se bolje opisati nego li si ti pjesmom. Krasno prijatelju, pozdrav
07/11/2023 at 10:42 pm Permalink
Bolno dobra pjesma! “Kad smrt kosi tamo gdje su bosi
i jača svakim zamahom košnje
tad čovjek ime prosjaka nosi
i živi od milosti i prošnje.”
Jedno veliko bravo!
L.p.
08/11/2023 at 4:40 am Permalink
Pjesma razdere dušu. Čovjek je čovjeku uvijek bio vuk. Nije me strah umrijeti. Strah me je iznova se roditi tamo gdje mržnja i osveta potiru sve ljudsko.
08/11/2023 at 10:13 pm Permalink
Boli pjesma, boli kao život, Aljoša!
Kad Smrt kosi tamo gdje su bosi
i jača svakim zamahom košnje
tad čovjek ime prosjaka nosi
i živi od milosti i prošnje.
Lp
10/11/2023 at 11:46 am Permalink
Hvala, dame, veliki pozdrav 🙂