Ona nikad ne može
biti potpuno sretna…
.
Za vratom joj
već tisućljećima
diše neobjašnjiva,
ničim izazvana –
neprolazna sjeta.
.
Kontroverzna avangarda
sklona skandalima –
najbolji je opis njenog
buntovnog mladenaštva.
.
Hipotetski predodređena
za uspjeh poetiziranosti,
doduše, posve
mirne savjesti
lomi oštra koplja –
tuđih podlih zavisti.
.
Nepremostive prepreke
u trenu zaobilazi,
gotovo spasonosno
ispisujući strofe
svoje nekadašnje
hipersenzibilnosti.
.
Tek usput,
neki osmijeh traži…
.
Da malo prekine
tu mlaku tišinu,
velom ogrnutu –
anksioznu agoniju.
.
Ali u okorjelom
ljudskom srcu,
njega više nema
ni za lijek.
.
Zanavijek,
zanavijek…

Lorena Vojtić
– osma zbirka –