Postoje ljudi koji nas
zauvijek promijene…
Iznova pokušavam
proniknuti u dubinu
tvojih otkucaja duše.
No, prevelika si
enigma sam za sebe.
.
Pahulje velebnog grada,
sloboda bez premca
uz pomalo boemštine!
.
Takva se sjećanja roje,
krojeći krinolinastu
haljinu crne dramaturgije.
.
Zavoljevši tebe,
osjetila sam potrebu
za smirajem sjete.
.
I posljednjih pet godina
si tu, iako odsutan –
te stanuješ u komori
neobjašnjive misterije.
.
Postoje ljudi koji nas
zauvijek promijene…
Nema komentara za "Lorena Vojtić “Spisi iz sjene”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.