U noći tamnoj,
pod uličnim lampom
pahulja je bijelih prekrasan sjaj,
zabijelile su svojom mekanom dekom,
prekrile sjajem cijeli kraj.
.

I noć je crna zagrlila bijelo
pa sada i ona zvjezdano sja
zvjezdano, bijelo je moje selo
ljepoti noćas nema kraja.
.

Gledam kroz prozor ples pahulja;
grle se, vrte k’o nebeske čigre
a vjetar se tiho, polako šulja
i on bi rado malo te igre.
.

Pa lovi pahulje jednu po jednu
nosi ih na krov, brezine grane,
prije nego li na zemlju sjednu
prije nego li Sunce grane.
.

Pod dodirom Sunca zablještat će jaće
duga će se u njima skriti
pa onda tiho zaplakat će
i više ih neće, neće biti.
Suzana Marić