Spomenka Krebs “Želje na čekanju”

Poželim tako

da sam Isar

da kad koritom potečem

prisluškujem šapat prirode,

jer kada tečem

ja valjam bisere sa sobom, mrmorim,

dok krošnje drveća iznad mene

šire svoje raskošne grudi

u kojima se ptići legu …

.

Sve diše žuborom.

Poželim tako svjetlacem biti

svjetlucati rasklasanim poljem,

tražiti mjesto

tu, u grudima prirode

mjesto za umiranja…

.

Poželim tako

trunka prašine biti

na šlijemu starog Gota

pa da nošena vremenom sletim u Isar,

da tekući mrmorim prošlost.

.

Poželim tako

pjesnikom biti,

samo da nisam to što jesam!

Nema komentara za "Spomenka Krebs “Želje na čekanju”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.