07 ožujka 2024
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Tuga
Poletjele su ptice iznad pogleda
Kliznule su uspomene u slapu suza
Jedna je pjesma ostala bez riječi
Na krilima vjetra odletjela je muza.
+
Odletjele su riječi poput plahih ptica
U srcu, u duši praznina, tama
I osmijeh je nekako nestao sa lica
Kamo je nestao? Ne znam ni sama.
+
Znam da je ovdje nekada bio
Na mome licu, pa makar i kratko
Ne znam gdje mi se je osmijeh skrio?
Zašto se ne smiješim? Pita me svatko.
+
I pjesma je moja zaspala tužna
Kao na grani ptica malena
Ostala sam ti našu pjesmu dužna
Al’ danas mi je svaka riječ ostakljena .
+
Nema riječi, nema stiha Tišina mi danas društvo pravi I ova bol beskrajna, tiha… Kako da te srce zaboravi?
13/03/2024 at 4:52 am Permalink
Odlično, Suzana.
“I osmijeh je nekako nestao sa lica
Kamo je nestao? Ne znam ni sama.”
Lp
13/03/2024 at 7:12 am Permalink
Hvala najljepša,Katarina!
Pozdrav šaljem 😊