L U C I D N O S T
Bože,
oprosti mi,
ali naprosto…
.
ne znam
koju putanju
slijediti…
.
Previše je
zapetljaja
na raskrižjima.
.
Bacaju
planine
osudu na
naše bračne
zavrzlame.
.
Gubim se u
tom velikom
vrtlogu debakla.
.
Potiho,
poput
nježnog
lahora…
.
grijem
promrzle
skute –
pradavnih
nadanja…
Možda se,
ipak, ova
treperava
tragikomedija…
pretvori u
užitak krtog
zapisivanja.
13/03/2024 at 4:43 am Permalink
Možda ipak sve tragikomedije možemo sublimirati u poeziju. Super pjesma, Lorena.
Lp