Tamo daleko na kraju duge

april se umorno smiješi

ulicama južnih gradova.

Vrijeme je modnih revija

i velikih rasprodaja

na kojima se mogu

u pola cijene kupiti

iznošene i iskrpljene

priče iz djevojačkih soba.

Ne prodajem nasmiješenog psa

ja sam tu sasvim slučajno

prepuštajući slavu drugima

u sjenci stare lipe družim se sa oblacima

i nedam da me slome

varljiva sjećanja na neke tople kiše

teško ljeto i dobre tamburaše.

Bilo je to tako davno

kad sam zadržavajući dah

tražio riječi za ovu pjesmu

kojoj sam naredio da te voli.

Ne znam gdje si tada bila

sa kog si prozora

bacala grešne misli

na kom si jastuku zaplakala noću

zbog neke male ludosti.

Jer čini mi se da si oduvijek tu

sa svojim vječnim pogledom

i osmjehom koji ne može pomoći

nikome od nas.

Treba znati mirno otići na kraju

zato mi oprosti

izravnaj kosu, otvori srce

i postani tragač za istinom.