Jad živi u meni.
pluća mi steže
dok pokušavam disati.
Zatvara mi grlo, glas mi reže,
dok se borim vrisnuti.
,
Jad mi oči zasljepljuje
pred istinom koju svi vide.
Da se ljubav naći može,
ali nikad kod mene.
,
Suze prolivene u ljutnji,
suze prolivene u strahu,
suze koje nemaju trag,
suze prolivene zbog gubitka
nekoga tko je nekad bio drag.
,
Jad mi srce razdire,
do krvi pucaju žile.
Od dobrog me zatvara
u svemu što sretnem.
Isključen od svjetla, samo dahnem,
volje za borbom, više nema.
,
Gledam se u ogledalo,
svoje oči bih opravdao…
I sažalim čovjeka koji ih ispire
koji svaki dan umire…
Ali u životu, ispunjen strahom,
konačno slobodan osmijehom,
nalazim utjehu u toj pomisli,
da jad živi u meni…