Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav,
i uvijek naidjoh na sebe samu…
Život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo..,
Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše..
31/07/2024 at 12:02 am Permalink
Često nam se čini da tumaramo u mraku, ali to malo svjetlosti nas drži na životu.
Lp.