Blještavilo
šarenila…
Splasnulo
je u trenu!
Crna me
raduje i
očarava.
Ne mogu
napipati –
stepenice.
Izlaza iz
kamenitih
zatočenja.
Idem ka
tminastim
preludijima.
Poput
moljca.
Prema
svjetlosti.
Ne prežem
ni pred čim.
Rođena u
mračnom
ambijentu.
Održavam
(dis)balans.
Ostajem tu.
Gdje sam –
najsigurnija.
U ljušturi
ljubičastih
stalaktita.
Stalagmita
i prastarih –
preobraženja.
Do konca
svijeta i
vjekova…
06/08/2024 at 7:29 pm Permalink
Vrlo slikovito opjevano “zatočenje” i nemogućnost izlaza ili dobrovoljni izbor ostanka, tj. mirenja sa sudbinom.
“Ostajem tu.
Gdje sam –
najsigurnija.”
Lp!