Ostavi me noćas, samog,

ispod golih zvijezda

na srebrenoj cesti

nizvodno od tuge

i idi na vrhovima prstiju

da zametneš trag

Obuci hrabrost

nemoj suzama pisati pjesme

ne govori ništa šuti

ova beskrajna duša

u kojoj se budi djetinjstvo

će razumjeti sve

Ne pitaj kuda sam otišao

i ne iznosi srce na dlanu

slučajnom prolazniku

koji liči na mene

Nemoj me čekati

idi, putuj

ureži u koru breze

moje ime

na dalekom Kavkazu

napiši mi pjesmu

na nekom nepoznatom jeziku

zavoli me opet

i srešćemo se

na izgubljenom putu