Milan Janković “Ona je zemlja, a ja zrak”

Tišina pjeva, tka svete tekstove,

snažne i nježne, kao paukova svile.

Oči su mi fantastičnih zvijezda pune,

ruku ispruženih, žele mjesec da uhvate.

.

Plešem bos po rosnoj travi,

čekajući, čeznući u najtamnijoj noći.

Zemlja i ja, suspregnuta daha,

za prvi pogled, čekamo na zoru uzdaha.

Nema komentara za "Milan Janković “Ona je zemlja, a ja zrak”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.