Guše me vijugave loze melankolije…

Hipnotizirajući petrikor ispunjava

moja pluća, duhanom smotana.

Nedostaju mi vijugave livade

u mističnim zemljama,

i biti opčinjen svakim,

cvijetom čarobnim.

.

Posljednja latica,

začarani cvijet pada…

.

Izgubio sam svoju kartu,

zbog zabranjenog znanja.

Začaran prokletstvom stvorenja u gnjevu,

muče me zloćudni tumori u prsima.

Posljednji od svjetlucavih otrova,

koji bježe s mojih usana.

.

Svjestan sam majke prirode,

kao odlučujuće čarobnjaštvo.

Sve stvari završavaju…, ovdje,

kao cvijet što pada, začarano…