Jednom, u jednoj vedroj zimskoj noći gledao je iz tame, dok je snijeg plesao s vjetrom pod jakim uličnim svjetlom.

Umoran od svog ovog skrivanja upalio je jednu jedinu drvenu šibicu i njena iskra održavala je vatru njegove duše.

U glavi se počeo pitati:”Ako samo zakoračim u svjetlo i počnem hodati među njima, sigurno će razumjeti. zašto ne bi?”

I u tom trenutku,  u toj hladnoj i vedroj noći, mogli su čuti pad pribadače, kad je skupio dovoljno hrabrostii graciozno,

u njihovo svjetlo zakoračio.

Stojeći uspravno, kako bi ga mogli vidjeti, s osmijehom na licu, polako je skinuo masku, i ono što je bio, htio njima otkriti.

Ali nije dugo trajalo. Shvatiti ovo, nije dobro prošlo, kad su se osmijesi, u namrštene poglede pretvorili. Nikad se nije osjećao tako krivo.

Pokušao im je objasniti ono što nisu razumjeli. I pokazao im da nema ništa, osim ljubavi, dok je otvarao ruke  svog iskrišta.

Ali bezuspješno. Nisu htjeli čuti. Nije to bio njihov put.

I s uvredama su krenuli:  “Zlostavljač,  zavodnik, nakaza, vrag, demon, tlačitelj, poganin.”

Iz oka mu je pala ledena suza. Znao je da je pogriješio. Neće ga razumjeti nikada. Namrštio se, dok je uzdisao.

Pokušao je još jednom, ali riječi su naišle na gluhe uši. Kao što je prije pokušao objasniti, strahovi su se ponovno pojavili.

Dok je gomila postajala nemirna,vratio je masku preko svog lica. Plamte uvrede koje mu režu dušu, i još težu navuče tjeskobu,

koja ga ostavlja bez daha.

Koračao je polako unatrag, daleko od svjetla, u tamu, natrag, gledajući ih kako se vraćaju  u svoju normalu…

Shvatio je  da mu je suđeno biti usamljen.

“Šteta što mora biti ovako, ali ovako će uvijek biti. Ili kao oni ponašati se i misliti. ili ostati usamljen u cijeloj vječnosti.

Lekcija  je naučio tada. Uvijek će nositi ovu masku kad hoda među njima, kako bi izbjegao duše mu opekotinu.

Uvijek će usamljenost izabrati. Ako je usamljen,  dopustit’ će mu da bude on. Barem dok usamljeno živi, duh i srce su mu slobodni.

Tako, dok ne zaboravi  i još jednom ne pokuša, stajat će ovdje, visok u tami, kao čvrsti komad drveta, s preostalim snovima,

strašno neshvaćenima.