Zvuk je parao

zrak

na kotačima u jurnjavi

puzi život dok

dugi prsti crnila

mraka

zarivaju nokte

u ono što je ostalo od tijela,

zov nemoći prane

moli šaptom

milost udisaja

još jednog dana.

          .

Hod života

na rubu sudbine

visi o

parnom ili neparnom

danu u sreći,

biti će kako je

zapisano

na zvjezdanom sanskrtu

                  .

Zvuk je parao

užurbano lice

grada.

       .

Mnoštvo grabi

u koračaju,

u smijehu,

u sivilu,

neizvjesnosti praznih pogleda,

hihot

u različitosti

krabuljnog plesa dana

         .

Zvuk je parao

pogled

.

jeza lizi niz leđa,

usporava korak.

Molitva

skrojena u mislima

za umirućeg

kojeg vozi cesta

pod sirenom

        .

Zvuk je parao

umiruću

želju za život.