Milan Janković “Izgubljeno nebo”

Hvali se svijet, ne znajući…

Hvalospjevi koje izgovaraju

su zaručnički.

Sami u duhovnosti su Posvećenosti.

Tako tužno, kao što tužno jeste.

.

Nedostaje smisao za logiku.

Zanemaruje se sve što je očito.

Uskraćuje  jedino pozitivno,

Neuspjeh, kao početnik u životu.

.

Nema se načina za rasuđivanje.

Slijepi za sve pogane.

Misli se da je samoća izdaja.

Misli se da je prijateljstvo

put do Raja.

.

Izgubljeni u pričama prošlosti.

Okruženi bez slave.

Od izbora kojima se učinilo loše,

stvara se izgubljeno nebo na periferiji.

.

Sad samo su grijesi u utrci,

koju nikad neće se pobijediti.

Sve dok ne pogleda se

unutar sebe,

da se sazna, gdje bilo se…

Nema komentara za "Milan Janković “Izgubljeno nebo”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.