Na staklu moga prozora
gasnuo je dan
sakupio sam hrabrost i krenuo
tragom starih pjesama
u jednu ulicu kraj rijeke
da čujem tvoje korake
Jer samo ti znaš za moje loše dane
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
Kao slučajno ušao sam u tvoj san
bježeći od olovnih misli
otrovnih riječi i ružna vremena
tražio sam daleko djetinjstvo
i malo ljubavi u pjesmama
Kao slučajno ti si bila sama
nesposobana da prepoznaš čežnju
skoro imuna na bol
bilo je toga i previše
valjda se srce naviklo
Kao slučajno srele su nam se misli
dozivajući ptice
lomeći razloge za samoću
Kao slučajno ukrao sam svjetlost
sa nepoznate zvijezde
i spustio je na tvoj dlan
Jer samo ti znaš za moje loše dane
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
Nema komentara za "Rijad Arifović “Samo ti znaš”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.