Dolje, u svom grobu,

tiho ležat ću mirno,

jer mrtvi izlaze noću,

igrati nokturno.

Skrivat ću se u njihovoj sjeni,

kao i u životu, pjesnik usamljeni.

.

Mrtvi šapuću užasne stvari

dok živi spavaju kao kamenjari.

Zar ne osjećate kako vas promatraju

oči mrtvih, u svakom vam pokretu?

Gledaju sve vaše živote,

koje noć svijetlu oduze.

.

Oh- noću se mrtvi

izlaze igrati,

i ne žele drugačije…

Jer do punog Mjeseca

vukovi će zavijati,

za njihove duše

milost će moliti…

.

Noću mrtvi

izlaze se igrati…

preko svojih usnulih tijela plešući,

nad svojim divnim spomenicima plačući…

Noću mrtvi

izlaze se igrati,

a ja ću u sjeni

njihova groba se skrivati…