Ladislav Babić “Mojoj majci”

 

Kad svjetlost drugih dana ovlada

u nekoj dobi

moja majka i ja, opet skupa,

u istoj sobi,

pričamo kao da se ništa

nije zbilo.

    .

I sve je kao nekad, i sve je još bolje

nego što je bilo.

       .

A tek što Hypnos tamom zakrili

san koji snivam,

budi me dodir jave u kojoj,

bez nje, prebivam.

   .

I dok navješta zora sjajnu toplinu

dana bez mana,

zašto prizivam opet drhtavu svjetlost

onih zvjezdanih dana?

Nema komentara za "Ladislav Babić “Mojoj majci”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.