Sonja Kokotović “Zamalo sretna”

Dopuštam plaveti tvog oka

da tinja

u dubinama polja

perunika,

noseći žudnju šapta ćuka

dok me grliš

ispod noći neba,

pod zvijezdama.

Opijena,

stavljam znamen slike riječi

među njedra

da sačuvam ditiramb

o žeđi u dvoje

u slučaju

da  kolebljivo postanem

jedna od onih

koju uplaše utihnute slike,

pa u trenutku

samotne sjete,

pokuša proživljeno

nazvati

zamalo sretna

Nema komentara za "Sonja Kokotović “Zamalo sretna”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.