Nemoj stajati

uz grob moj i ne plači,

ja nisam tamo

i ne spavam samo –

ja sam huk tisuću vjetrova,

i dijamantni odsjaj snjegova,

svjetlost sam sunca sa zrela žita

i nježna kiša jesenja, sitna.

Kada se budiš s jutarnjim mirom,

brzi sam nalet, uzdignut hirom

tihih ptica u kružnome letu

i dan sam koji nadilazi noć i sjetu.

Nemoj stajati

Uz grob moj i ne plači –

nisam tu, (nek te tuga ne tlači),

život je od smrti jači.

Immortality

Do not stand
By my grave, and weep.
am not there,
I do not sleep—
I am the thousand winds that blow
I am the diamond glints in snow
I am the sunlight on ripened grain,
I am the gentle, autumn rain.
As you awake with morning’s hush,
I am the swift, up-flinging rush
Of quiet birds in circling flight,
I am the day transcending night.
Do not stand
By my grave, and cry—
I am not there,
I did not die.

Clare Harner, 1934.