Suzana Marić “Put za nigdje “

Hodamo putem koji ne vodi nikamo

ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka

punih gorčine i tjeskobe.

Put koji se u paukovu mrežu pretvara,

gura nas ka središtu ponora.

Uzalud potoci nade

u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica;

kukolj je niknuo posvuda.

Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene niti tkanja.

Hodamo u svom htijenju i samodopadnosti,.

Razularena krda

jurišaju u bezdan,

u grotlo propasti, ne osvrćući se i ne mareći za pregažene duše pod nogama koje ruke pružaju u agoniji nemoći za još jednom zrakom humanosti i ljudskosti.

Hodamo…

Znakovi spasenja su u nama

Guramo ruku u nutrinu duše, vadeći ih, da ih operemo pokajanjem .

Bože, svijet ide pogrešnim putem, preusmjeri ga, zaštiti svoj narod !

Suzana Marić

Nema komentara za "Suzana Marić “Put za nigdje “"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.