Slaven Kopanja “Pjesma za Draganu”

Nešto mi ne da da zaboravim
Od sjećanja da se odmorim
Tvoje lice u stopu me prati
Ceh koji nikad ne mogu da platim
.

Nešto me tjera da sve pamtim
Dane što ne mogu da vratim
Pogledi strasni, usne medene
Ljubavi moje jedine
.

Mi smo bili nešto drugo
Tebe sam, mila, volio dugo
Cijeli život skoro te znam
Ovaj što nisam birao sam.
.

Ulice puste nose mi tugu
Ja nikad neću voljeti drugu
A tebe nema ni za lijeka
Teško je biti onaj što čeka

Nema komentara za "Slaven Kopanja “Pjesma za Draganu”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.