ČučanjeUTamiSklopljenihDlanova
VILA
Možda živim u romansiranom epu
kao sirota duša
na obroncima izlizanih
rimotvornih pejzaža
gdje su heksametri natopljeni
blatnjavim tugama.
Možda slučajno zapjevam
skrivenom notom refleksivnosti
pa se moj alter ego nađe u svijetu bez snova
u žutoj omotnici bez imena.
Možda trebam šutjeti
o zgarištima sebe u tvojim tišinama
pa se prepustiti plamenim krjesovima života
umiriti tijek svijesti upakovanim eufemizmima
i tako zaspati u toplom ugljenu tvojih riječi.
SONGFORDEAD
Zagledan u dim cigarete prolaznost dolazi u pjesmu
Kao torpedo razbjesnjeloga diva, bosonogoga i smrtnoga
U trenutku utopije u novi dan anđeli demoni prljavo
Mi dobacuju o razvratnosti moga ushita,
Ljubav je uvijek bila prisutna u dušama, a nakostriješeni mađioničar
Štapićem zadnje sate svijeta bljeska dinamitom vretenih struna
Pisma mu uvijek bila pisana u kasno-noćne sate
Strast i požuda kolaju venama uzbuđene žene
Vrat joj je isklesan dodirom muškosti
Ne mirišemo na smrtnu presudu prošlosti
Ponekad je dovoljna riječ da utonemo u vječnost
Ostanemo prikovani za stolicu željeznih opni čajnih oblutaka
Ako posustanemo, stanemo zbog sebe, vjerno kao psi
Ližemo jedno drugom rane, soli nema a opet boli
Začaranost je dovoljna, crna rupa Svemira zatvorena
Izbjeglice smo putovanja kroz vrijeme, sa sobom nosimo kubure
Ispunjene uzdahom onoga drugoga
Živjet ćemo kao otpadnici ljubavnih romansi
Ponosno stupati stazama budućnosti
Kosci zla su dovoljni za one što se boje povjeriti tajne
Koje su ponekada tako istinite, a opet nepremostive
Konačna teorija nije završan detalj atoma
Ali ipak tako milozvučan glas ima
11 komentara za "ČučanjeUTamiSklopljenihDlanova"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.