Oprosti tijelo srcu luckastom
što ne može prestati voljeti
znam da opet će te čežnjom izmoriti,
da će nesni  noći potrošiti
papir će poligon za tugu postati
teško će biti na javi opstati.
Oprosti tijelo što te ljubav
kroz katakombe nemira vuče
znaš,ti znaš ,kako je hladna hladnoća
kada pustoš tobom vlada
zato oprosti srcu zanesenom
što malo će ti dati žara
da raspiriš vatru
što toplinu daje ,ne razara.

Kada čari vatre utrnu ,
iskre zanesenosti nestanu
nemoj tijelo srce pitati
kako ćete ujedinjeni rane vidati.
Ne misli o pustoši danas
kada goriš ,nestaješ u ljubavi
pusti vatri neka se razgori
nježne riječi sa srcem samo zbori,
sutra ćete ti i srce tražiti lijeka
samoći i hladnoći što u tami
u katakombama sadašnjice čeka.