lupa čekić
U utjesi revolucije,
čeznem za ljepotom Sunca
Prašina što se skupila na moje zaboravljene pjesme,
ne može se očistiti jer teška bol ju je stvarala
(klupa, žute zgrade,
opušak cigarete,
crna gorka kafica,
prijatelji koje više ne posjećujem)
U razbijenim ogledalima osjetim muk
za svim ljubavima starim,
jer teško je zaboraviti
nagost svoga tijela
Proći a ne znati gdje
Proći a ne znati kud’
Kao kakva beštija,
utvara drvenih figura, izgorio sam
Postao tek čin, neznatni lik koji progovara
slobodu zagovara (svoje se srami)
Suze ni sada nisu dovoljne
Težina slabosti je ogromna
Pretvoriti se u lava, opasnu zvijer
Mogu li? kada moje hvala
odzvanja kao težak čekić
kada lupi po glavi
15 komentara za "lupa čekić"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.