SvjetlostUTebi
Na početku smo jedne priče. Brineš se o rubovima odjeće, je li sve u nijansi, šarama i okusima svježine. Otvaraš stara vrata naših susreta. Pomalo snen trgam vrijeme sanjanja i bludnosti. Već nag ispod popluna žarko prizivam tvoje tijelo.
Uljuljaj se sa mnom u bajku topline. Oslobodi malene bubice u glavi. Večeras je tvoja noć. Želje ti se ostvaruju, grudi trepere u tami. Čvrsto ću ih obujmiti, otočića dva zubima stegnuti. Plam ću upaliti, tiho će kroz tebe prolaziti svjetlost uzdaha.
Privijam se uz linije misterija svijeta, pratim ih. Širim guzove slasne, razabirem po njima između ludosti u meni i napetosti koju ćeš osjetiti.
Određuješ ritam, sve dublje i dublje tonem. Dugo u tebi noćim. Kidam medene opne, cvjetam u tebi.
Zgrčeni, volimo se. Preko vrata vezem osmjehe. Propinješ se, zadnjim dodirom krutosti i ekstaze eruptiram. U tebi, zbog tebe.
Vatreni krugovi nas pišu, kroz mladost, zbog nas.
13 komentara za "SvjetlostUTebi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.