LjubavnoCrvenoSječivo
Čekao sam ju na otoku koje je preživjelo potop i potres jedne duše romantično krhke. Lopoči su živjeli između ledenih kockica zanosa. Ribe riječne ljeskale su se na zimskom suncu. Tražile malo topline i prvi drhtaj proljeća.
Hodala si po vrućim kamenim pločama. Zaljubila si se u konje vrane koji su nosili mjesec na leđima prema domu svome.
Sječivo crveno u ruci me odavalo. Sjetila si se kako nam je zadnji puta bilo vruće. Pod nama su pucali kreveti drveni. U zidove smo utisnuli sve udarce u tvoje otkrivene polutke. Gačice sam razrezao. Zapalio uljima bluda.
Uzdahnula si. Rekla ; ”Pazi na nju, plaha je i ranjiva, očekuje gosta koji kuca samo jedan put”.
Prisjetila si se prvih suza, tuge i očaja. Tu sam, uz tebe. Nošen na vjetru oblaka plavih. Putujem vlakom kroz tuđe snove do tvojih usana.
7 komentara za "LjubavnoCrvenoSječivo"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.