Zatočen si u mom oku
kao princ u dvorcu duhova,
komad ti neba plavetna
moja šarenica što te snatri,

zjenica mog oka zapjenjeno more
po kojem jedrilice usamljene
bez jarbola pučinama plove
čekajući uragana izazove.

Ne puštam te iz kaveza ptico
moja rugalico,života sanjalico
tu te čuvam od ledenih vjetrova
i zlih ,podlih gusara
što hoće da mi te ukradu
i gladne morske pse tobom hrane.

Ostaješ tu ispod mojih trepavica
ne, neću se buditi i njih otvarati
sa sunčevom zrakom mogao bi odletjeti
u daljine mračnih začaranih dubova
gdje čarolija ljubavi nema značenja
a ja ,ja bez tvoga lika ne bi opstala .
Miruj  tu u mom usnulom  oku
i slikaj mi pučinu ljubavlju  široku.