ISutraSamUTebi
Prenuo sam te iz sna. Sva si bila znojna, posteljinu si sa sebe zgrnula.
Nešto sam ružno sanjala, dođi uz mene. Strah me je svih ti prikaza i spodoba koje vidim u snovima.
Koliko sam te želio utješiti, toliko sam te i htio razdužiti glavne uloge promatrača dobre princeze. Grudi su ti treperile ispod spavačice. Dva otočića kao dva svjetionika koja su me vodila, navodila da se utopim u tom moru bespuća. Oslobodim ih mreže u koju su upetljane. Zubima raskidam eho koji se šuštao dok sam se privijao uz tebe. Razgrnem taj mrkli mrak, dam ti prostora, koži svježi zrak. Tobom sam opsjednut. Noktima ti razmičem strah, prstima pamučne gačice. Dodirujem ti meku i plahu žudnju skrovitog mjesta. Ulazim tiho, lagano. Na trenutke zastajkujem. Opuštaš se, popuštaš vezice nemira. Bujam, rastem, razdirem maglu između nas. Uz ritam pucketanja preglasnog basa postaješ zadovoljena Žena. Oslobođena strahova. Sretna i spremna za sutrašnje snove.
4 komentara za "ISutraSamUTebi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.