Uvučena u stihove ljubavnih tema
i ljubavi sretnih kojih nema
zaboravih na sve lijepo oko sebe,
ne vidim brezu što gola se njiše
na vjetru što snijegom miriše.
Ne vidim ptice što mrve skupljaju
ni stope srna što u daljine nestaju,
ne gledam pahulje što nebom se roje
zaljubljenih pod kišobranom dvoje,
ni klupu staru praznu u sred parka
ni toranj crkve što izvire iz mraka.
Oslijepila na ljepotu oko sebe
sve slike prošlosti polako blijede,
uho više melodije sretne ne slijedi
samo ritam srca za tijelo vrijedi,
znam  da sam sve ljubavne pjesme
davno već potrošila riječima,
na papir jadikovke i uzaludnost
kao ogrlicu jantarnu  nanizala.
Je li vrijeme da stihovi ljubavni stanu
a oči jasno vide putove duge,
izvlačim se kradom iz čarolije
što ljubavni stihovi je tvore,
naočale bezbrižnosti stavljam
i čizmama od sedam milja
kročim danima i godinama usprkos.