Tama naš najbolji drug jer baš svima u tami isti je krug. Ludost  želja, premalo veselja, suze i strah sve donosi isti mrak. U  njemu se skriva toliko boja, a ona nikada nije bila tvoja. Kako je to tužno, ali očito nužno jer tko zna što bi bilo da se u istoj postelji snilo. Govoriš tiho da ne remetiš mir, ne brini svi već snovima putuju završen  dnevni je  đir. Još samo ti i ja dijelimo misli jer neki nas bijesni akrapi stisli pa se mučimo, pa se patimo hudo, a zašto, sve ovo iza i ispred nas tako je ludo. Ludilu slično svakom, a opet samo je naše i kao da nam paše, jurišamo na bedeme strme i skliske kao da su nam namjere bliske. Ne ovo je samo još pokušaj jedan, zaustaviti pad dok pogled skriva osmijeh bijedan. Nisi ti krivac svemu, ja bijah ljubav njemu, a ona tvoj grijeh pa što ćemo sada? Tišina između nas vlada, kao ukleti putuje Holandez dok oboje tražimo siguran vez. Za sreću više nemamo vremena ni volje, vjeruj sigurna sam da ovako je bolje. Krenimo zato mirno svatko na svoju stranu jer između nas digli smo nepremostivu branu.

29.01.2013.