Već dugo si moje buđenje, moj prvi znak dana.
Godinama tvoj mi glas dobro jutro naviješta,
A onda kao da tek se od jučer znamo
Ljubavlju zagrliš ljubav moju
I sve brige nestaju.
Slušam tebe, slušam cvrkut kosova na rascvjetanoj jabuci
I nisam sigurna čiji mi glas je slađi.
Taj mali crni pernati pjevač kao da potvrđuje
Koliko je lijepo, koliko toplo, koliko je nježno,
Danima, godinama buđenje s tobom dijeliti
I čekati odjek tvojih koraka dok uspinju se do mojih vrata.
Već dugo si svakodnevica moja,
Kao zrak, kao voda, kao med na usnama
Što slade se jednako željne
Jednako sretne kao prvog dana.
Već dugo jesi i ostaješ moje buđenje
I ljubav, moja sreća,
Moj prvi znak novog dana.

12.04.2012.

Do povratka dragi pjesnici pozdrav ostavljam… 🙂 🙂 🙂