Zrcalo mi više uopće ne treba
lice sam spretno sakrila
ispod novog ružičastog šešira.
Izlazim hitro sa njim na glavi
u novi osunčan dan,
pozdravljam pticu na žici,
oblacima poželim na nebu miran san,
i nije mi važno kamo svi žure
kojim postajama tramvaji jure.
Prekriveno zrcalo crvenim tilom
ja sam od danas zanemarila,
jedna mi cipela zavezana
druga široko zinula razvezana,
ali nije važno, koraci mi laki
zaboravili teret godina
odzvanjaju poletno popločenom ulicom
Moj ružičasti šešir
čarolije tijelom stvara
ja sam mlada,nisam stara
i svijet je nasmijan i lijep.
Čaroliju šešira ne otkrivam nikom
njegov obod tajnu u očima zna
i dobro je od znatiželjnika skriva
svakodnevno nositi ću ga ja
dok ga vrijeme ne pohaba
da mi lice bezbrižnošću uvijek sja.