Jablani su visoki i moćni
Mladi mjesec ljuljaju u granju
Promatra ih neki putnik noćni
Zapanjen sjede panju na glavu.
Stasitom stablu se oči dive
(Neće valjda drvenom lijesu)
Iz žablje perspektive se čine
uzvišeniji nego i jesu.
Divovi čudnim jezikom šume
Rijetki samo to razumiju
Ljepotu i nedostižnost glume
Slušati – da li to umiju ?
Jablan krunjen zvijezdama zlatnim
Nebo i ptice u krošnji gosti,
Panj – domaćin cipelama blatnim
Nosi nečije umorne kosti.
Možda su i drvenog patuljka
Jednom zvali jablanom il’ hrastom
Sad je odmorište čovječuljka
Eto veze sudbinom i rastom.
( Putnik sjede zapanjen kraj svog panja )
13 komentara za "O jablanu i panju"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.