Tko se još sjeća vrtnog patuljka

 Uvijek je stajao postrance

 Tko pamti smiješnog čovječuljka,

 A on dobro sve tvoje romance.
*

Tko pamti neumornog statista

Drvenog  osmijeha pod kišom,

Neki bi sve potajno i krišom,

O, takvi još postoje, zaista.

*

Pod svoj kamen polegnut u travi

Naučio je sve o koracima,

Ali nikada nije onaj pravi

Za šetnju s tobom oblacima.
*

Takve obično mjesto uljuljka,

A razbijene nitko ne  krade,

Tko se još sjeća vrtnog patuljka

I snijegom pokrivene brade.
*

Otišli su poštari i ptice

Plakala si i zbog ruskog hrta

Sad gledaš vrtnog patuljka lice

Čudiš se : otkud on usred vrta.