Jesenja kiša divlje prolivena,
Miriše kesten, a potekle rijeke,
Na dlanu spava od vjetra skrivena
Bubamara već davne čežnje neke.
Blagoslovom neba noć umivena,
U kapima te oči, usne meke,
Silueta sjećanjem odlivena
Ruke pruža tople, ali daleke.
Kiša me moči, kišu moje oči
Puzzle okrnjene zaborav toči
Slagalica klizi niz hladno staklo.
Već nastavlja vlak zamagljenom prugom
Obojen snovima, ispunjen tugom
I vrijeme se u to buduće maklo.
14 komentara za "Slagalica"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.