Sjetim se često jedne višnje male
Na nju se penjao kao od šale
Pružala mi ruke, topla i vedra
Ko mati kad prima dijete u njedra.
Rasla je s djecom kraj bistrog vrela
Ko vrh svijeta iznad starog sela,
Bila je drvo najboljeg roda
Plemenitog goda, čarobnog ploda.
I desilo se…slomio sam granu
Ostavio tu otvorenu ranu
Plačući negdje pobjegao samo
Nikada se nisam vratio tamo.
Zaraslo je sve na kiši i suncu
Ne znam dal’ je oprostila bjeguncu
Mnoge su kapi i na moj grad pale
Još krvari rana zbog višnje male.
10 komentara za "Višnja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.