U gluho doba noći
bude me sjećanja
na djetinjstvo koje miriše
na jabuke što
dozrijevaju u komšijskoj bašti
Kao stari poznanici
ulaze mi u sobu
sa osmijehom na licu
i ostaju do jutra
množeći se kao varnice
koje lete ka nebu
Ne daju mi spavati
pa budan sanjam
snijeg koji neprestano pada
i jednu kap toplu kao suza
u tvom pogledu
odbjegle robinje
koji me tjera na grešne misli
i pjesma mi ostaje nedopisana
7 komentara za "Nedopisana pjesma"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.