Lipanjska kiša

U skorenom vosku mirisne svijeće

Izdahnuo plamen noćne ekstaze,

Osušilo se to livadno cvijeće

Pa vene porculansko srce vaze.

                           

Ishlapio je parfem s tvoga vrata

Neda vjetar da taj miris odstoji,

Razapinju nemirom kazaljke sata :

Sve je nekada – sada ne postoji.

 

Ušutjeli su oni balkonski vrapci

Koji bi te jutrom budili krišom

I mokri su ti opet roskasti kapci

Kao dan zatečen lipanjskom kišom,

A moja tišina tvoju čini tišom.

14 komentara za "Lipanjska kiša"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.