Bilo je to sretno vrijeme ostalo u nepovratu, otrgnuto zaboravu. Pamti se opipljiva sreća
koja se u u grumenima nosila oko vrata neprestano I sjala, sjala je čak i u snovima.
Bojala ih jarkim bojama od kojih je zazirao strah strahom i ostajao ispred vrata
A bila su tri grumena oteta zaboravu
Prvi grumen radosti uspomena nekako zemljano žuta već prezrela kruška zbog koje smo
nauznak ležeći davali pola dana čekanja ne bi li pala s nedohvatljivih grana.
Drugi grumen radosti crvena uspomena skrita kao karmin u pori usne vrišti iz prezrele višnje
u tuđem vrtu u koji pogled nam je preletao za tren i za tren nam se vraćao ,
klizeći niz grlo zapinjao kako može zapinjati prazni zalogaj .
Treći grumen radosti bijela uspomena kao ijelo vreteno i bijeli prozračni prsti
podno stepenica,majka našeg oca tiho je s bogom razgovarala od izlaska do zalaska sunca.
9 komentara za "A bila su tri grumena oteta zaboravu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.