Bili su dani kad vrijeme je stalo
jer ljubavi nije bilo ni malo,
bile su noći kad kazaljke su jurile
i prebrzo stizala razbuđena jutra
dok se još magla klancima vukla,
strast  ostavljala pečate usana
na vlažnim toplim tijelima.
Projurili nezaustavljivo
prazni dani i noći lude
sad bi tijelo da se vrijeme krade
da još malo drhtaja srcu dade
da toplinu dodira čuti
mada zna i gorko sluti
vrijeme neumitno curi
prosipa zrnca pješčanog sata
i ni jedno zrnce ukrasti se ne da.
Želja je jaka ukrasti bar tren
i još malo biti zaljubljen,
um nemilosrdan znade
vrijeme je jedina vrijednost
koja se nikome ne poklanja
i sudbini ne krade.