živim po svome

apsolutno nedužna za greške

kao kišnog  jesenjeg  jutra

probuđena iz sna

s ulaznicom ispred vrata novoga dana

kako bih susrela sreću

 

znam da ću proživjeti i ovako

umjesto kiše dotiču me oštrice

za svaku želju voljeti tebe,

a bogom je dan zakon

“ne poželi tuđe”

 

uzalud vrtoglavica u mislima

proganja moje srce

prodire kroz kožu da udahne

a zna, da nemože vladati,

ni preživjeti,

samo zaboraviti

 

pretvaram se da nosim osmjeh na licu

ulazim u nepoznat svijet

vjerujem, svakako je bolji od onoga

koji godinama poznajem

 

odričem se nade

da ću sresti dio prošlosti

naučila sam disati,

zaustaviti suze,

prije nego krenu

 

Autorica: Pejak Mirjana